Značajan broj žena diljem svijeta ne koristi kontracepciju zbog straha od nuspojava, negativnih uvjerenja o kontracepciji ili jer vjeruju da im nije potrebna. Reproduktivna zdravstvena zajednica njihove brige trebala bi shvatiti ozbiljno, kao i metode koje potiču žene i njihove partnere da poznaju i kontroliraju svoj reproduktivni život.
Programi obiteljskog planiranja već desetljećima omogućavaju ljudima diljem svijeta da pronađu kontraceptvne metode koje odgovaraju njihovim potrebama i željama. Usprkos tome, prema izvješću Guttmacher Instituta iz lipnja ove godine, velik broj heteroseksualnih, vjenčanih (pretpostavlja se i spolno aktivnih) žena iz zemalja u razvoju ne uzima kontracepciju iako ne želi zatrudnjeti.
Drugi indikatori sugeriraju da bi ovaj broj mogao biti i veći kada bi uključivao žene koje su u vanbračnim vezama. S obzirom na uspjeh u širenju dostupnosti metoda planiranja obitelji u posljednja dva desetljeća, razlozi zbog kojih se žene odlučuju na nekorištenje kontracepcije još su donekle zagonetka.
Istraživanje koje su proveli u Guttmacheru, temeljeno na Demographic and Health Survey-ju (DHS) provedenom u 52 države, uglavnom subsaharske Afrike, upućuje na nekoliko važnih tragova. Četvrtina (26%) spolno aktivnih ne-korisnica prijavila je zabrinutost zbog nuspojava ili zdravstvenog rizika kao razloge nekorištenja kontracepcije, dok je jedna od četiri (24%) ispitanice rekla da je spolno aktivna toliko rijetko da misli da joj kontracepcija nije potrebna. Jedna od pet žena izjavila je da ne koristi kontracepciju jer doji ili jer je nedavno rodila i misli da ne može zatrudnjeti, a 23% žena u ovom istraživanju ne koristi kontracepciju jer se opsežnijem korištenju protive one ili njihovi partneri. Iako podaci prikupljeni ovim istraživanjem ne prikazuju sve nijanse nekorištenja kontracepcije, svejedno bi globalnoj zajednici trebali služiti kao naputci za poboljšavanje ponude obiteljskog planiranja.
Ovo su neki od prijedloga autora/ica Guttmacherova istraživanja:
- Ponudite savjetovanje o kontracepciji koje uključuje točne informacije o mogućim nuspojavama i kako ih adresirati.
Ovakav je pristup u SAD-u već godinama fokus u treninzima za buduće savjetnice/ke. Svejedno, samo savjetovanje nije dovoljno. Kako ističu autori/ce, u većini će se slučajeva upravo žene koje su već koristile neku metodu kontracepcije odlučiti za njeno nekorištenje zbog straha od negativnog utjecaja na njihovo zdravlje. Iako većina nuspojava nije opasna po život i ne ostavlja posljedice na fertilnosti (česta zabluda), neke ih žene jednostavno ne žele trpjeti niti bi to morale. Informacije o tome kako se nositi s nuspojavama jesu važne, ali isto tako su i metode koje ih i uopće ne bi uzrokovale.
- Žene bi trebale moći birati između široke ponude kontraceptivnih metoda kako bi izabrale onu koja najbolje odgovara njihovim potrebama.
Dostupne bi trebale biti trajne metode, dugotrajne reverzibilne metode, ali i one kratkotrajne, dok bi njihov izbor trebao biti utemeljen na visokokvalitetnim informacijama i opcijama, a ne manipuliran željama nuditelja usluge, donatorima ili kreatorima zakona.
- Najvažnije je ženama omogućiti promjenu metode kontracepcije koju koriste ako se pokaže da im ne odgovara.
Trenutačna dominantna praksa uglavnom žene savjetuje da izdrže nuspojave i ostanu uz metodu koju su izabrale, što se u puno slučajeva i iskaže kao pravi izbor. Svejedno, žene koje su nezadovoljne, a nemaju pristupa bilo kakvoj drugoj metodi, vjerojatno će kontracepciju u potpunosti prestati koristiti.
Očito je da bi se ponuda kontraceptivnih metoda trebala proširiti kako bi uključivala čim više onih sa niskom mogućnošću od nuspojava. Na žalost, neke od ovih metoda, od dijafragmi do vazektomije, slabo su financirane od strane donatora i vlada te tako često nisu dostupne ženama i muškarcima, iako bi upravo one mogle imati ključnu ulogu u smanjivanju jaza između želje za izbjegavanjem trudnoće i nekorištenja kontracepcije.
Rijetko su dostupne i metode temeljene na praćenju plodnih dana, koje se oslanjaju na ženino znanje o tome kada može i kada neće zatrudnjeti. Primjeri su recimo, Standard Days Method koja prepoznaje određen set dana unutar menstrualnog ciklusa kada žena može zatrudnjeti ako je imala nezaštićen spolni odnos, te Lactational Amennorhea Method, kratkotrajna metoda planiranja koja se temelji na prirodnom utjecaju koje dojenje ima na fertilnost žene. Obje su metode prepoznate kao suvremene metode od strane Američke agencije za međunarodni razvoj i Svjetske zdravstvene organizacije, te su se pokazale kao najprivlačnije ženama koje nisu aktivno planirale obitelj prije ili su nezadovoljne metodom kontracepcije koju su koristile do tada. Upravo zbog toga što pomažu ženama da razumiju rizik od trudnoće i važnost izbjegavanja seksa za vrijeme plodnih dana, ove su metode posebno važne ženama koje nemaju redovite spolne odnose.
No ovakve metode nisu primjerene za sve žene, primjerice one koje nemaju ujednačen menstrualni ciklus. Uz to zahtijevaju i suradnju seksualnih partnera, na koju žene ne mogu uvijek računati (iako je istraživanje pokazalo da duže korištenje ovakvih metoda pomaže komunikaciji s partnerom i može smanjiti protivljenje muškaraca upotrebi kontracepcije).
Konačno, niti jedna kontraceptivna metoda ne može zadovoljiti sve žene i njihove partnere, posebice jer se njihove želje i potrebe mijenjaju s vremenom. Važno je da se te promjene uzimaju u obzir pri odabiru i prilagodbi metoda. Ključno je uključivanje ovakvih metoda u ponudu kontracepcije jer, popraćene kvalitetnim i nepristranim savjetovanjem, omogućuju ženama i njihovim partnerima da imaju stvarnu kontrolu nad svojim reproduktivnim životima, što može rezultirati zamjetnim poboljšanjem njihovog zdravlja i ekonomske perspektive. Rewire…
