Sirija se trenutno čini kao crna rupa bijede i patnje, ali na sjeveru, u kurdskoj regiji Rojavi, to je ujedno i poprište duboko demokratske i humanističke revolucije, kojoj su glavni prioritet prava nacionalnih manjina i oslobađanje žena.

Rojava je “oslobođena zona” u sjevernoj Siriji koja je sastavni dio tradicionalne domovine Kurdistana. U 2011, glavna politička stranka Demokratska unija (PYD) je podržala ustanak protiv Assada. Međutim, zabrinuti zbog opozicije tada nisu stupili u vojni sukob, no nakon slabljenja Assadove vojske u Rojavi 2012. te porasta opasnosti da će Rojava postati bojno polje između suprotnih sila, nastrojenih neprijateljski prema Kurdima i drugim etničkim manjinama, podignut je ustanak, te je Rojava oslobođena. Ovaj ustanak omogućio je Kurdskoj radničkoj stranci (PKK) i Demokratskoj uniji  (PYD) da realiziraju ideje demokratske konfederacije na temelju participativne demokracije i lokalne samouprave.

PYD ima tek ideološku ulogu u demokratskoj transformaciji Rojave, ne i institucionalnu,a to je pomoglo formiranju Pokreta za demokratsko društvo (TEV-DEM), koji organizira i mobilizira stanovništvo.

Prema opisu predstavnika TEV-DEM-a, Çinaru Salihu: “Naš sustav počiva na komunama, sastavljenim od četvrti od po 300 ljudi. Ako govorimo o pravoj demokraciji, odluke ne mogu biti donesene na vrhu te ići prema dnu, već moraju biti odlučene na dnu i ići prema vrhu. Supredsjednici su jedan muškarac i jedna žena. Ženska zastupljenost je zagarantirana u svim odborima. Ni jednom rodu nije dozvoljeno više od 60% zastupljenosti.”

Zbog rata, razaranja i izolacije kojem je Rojava podvrgnuta, njezino je gospodarstvo u velikoj mjeri usmjereno prema opstanku. Međutim, naglasak je socijalistički orijentiran na univerzalno stanovanje, ishranu, zdravstvenu zaštitu, brigu o djeci i obrazovanje – od čega nijedno nije bilo omogućeno od Sirijske vlade, čak ni u razdoblju mira.

Revolucija u Rojava izrazito je multietnička, pa čak i u svojoj preambuli, ustav Rojave opisuje kantone kao “konfederacije Kurda, Arapa, Sirijaca, Aramejca, Turkmena, Armenaca i Čečenima.”

Salih nastavlja: “U izgradnji društva bez autoritarnosti, militarizma, centralizma i intervencije vjerske vlasti u javnim poslovima, Povelja priznaje teritorijalni integritet Sirije i teži održavanju mira.”

Revolucija u Rojavi stalno se suočava s prijetnjama od raznih strana te treba navigirati između složenih i nasilnih sila koje pokušavaju progurati vlastite interese na tom području. The Kurdish Project