Fond UN-a za stanovništvo 1.12. izdao je izvještaj o stanju svjetske populacije za 2016. godinu. Izvještaj se fokusira na dobrobit desetogodišnjih djevojčica koju uzima kao pokazatelja razvojnog uspjeha. Naime, ženska su djeca jedan od 12 kritičnih područja zabrinutosti Pekinške deklaracije i platforme za akciju iz 1995 te su u srži nove agende održivog razvoja za 2030.

Prema UN-u „Budućnost svijeta određena je sudbinama desetogodišnjih djevojčica“.

Kako se radi i o budućnosti Europe, UN poziva Europu da ovo prizna te da sporazum proširi i na djecu u migraciji.

Svjetska humanitarna kriza, kojoj danas svjedočimo, pokazuje nagli porast ovog fenomena. Procjenjuje se da je 50 milijuna djece prešlo internacionalne granice ili je prisilino raseljeno. Više od polovice njih pobjeglo je od nasilja i nesigurnosti. U Europi u 2016. godini djeca čine gotovo 40% tražitelja azila. Broj gotovo jednak broju muškaraca koji dolaze u Europu i dvostruko veći od broja žena.

Međutim, ove brojke mogle bi biti točnije kad bismo djecu razvrstalie prema spolu. To jest, kada bismo priznalie kako dob osobe nije jedini pokazatelj nečijeg statusa, prava i obaveza. U slučaju žena, spol je pokazatelj na temelju kojeg se njezin status i prava smanjuju, dok se obaveze i dužnosti povećavaju. U Europi, unatoč mnogim pravnim instrumentima koji službeno štite opća ženska prava, ovaj oblik diskriminacije još je uvijek dio nepisanih društvenih pravila i običaja, koji se očituju u visokim stopama nasilja nad ženama, niskoj zastupljenosti žena u znanosti, te u neplaćenom radu i sveprisutnoj seksualnoj objektivizaciji žena u medijima. Statistički, žene su često nevidljive zbog nedostatka spolno razvrstanih podataka. Rezultat toga su zakoni kojima je cilj pomoć ženama, no čine upravo suprotno.  Vidljivo je kako Europa ima ispred sebe još dug put do ispunjenja ženskih ljudskih prava.

Definicija maloljetnika kao čovjeka mlađeg od 18 godina, utvrđena UN-ovom konvencijom o pravima djeteta, bez sumnje je od presudne važnosti za zakonsku zaštitu djece od raznih oblika nasilja, dječje radne eksploatacije, seksualnog zlostavljanja i uskraćivanja obrazovanja. Međutim, ova definicija dobiva poseban značaj kad se radi o maloljetnicima bez pratnje jer oni čine najranjiviju skupinu djece.

Ako se držimo samo pravnih termina, nailazimo na niz problema. Jedan upečatljiv primjer takve negativne posljedice može se vidjeti u analizi nestale djece u Europi. Internacionalna organizacija za migraciju procjenjuje da se odnos dječaka i djevojčica bez pratnje odnosi u omjeru 1 naprema 10. Međutim, najnovije UNICEF-ove studije navode kako djevojčice i dječaci migriraju u jednakom omjeru.  Nevladine organizacije koje rade izravno s izbjegličkom djecom izjavljuju pak da je većina djece muška. Prema podacima EUROPOL-a, najmanje 10000 djece je nestalo nakon što su prešlie europske granice. Ovi podaci jasno pokazuju da djevojčice u migraciji u velikom broju prije ili poslije nego dođu do Europe. Također, ovo pokazuje da su djevojke izbjeglice najranjivija skupina za otmicu, trgovinu ljudima, radnu i seksualnu eksploataciju.

Zbog nedostatka rodno razvrstanih podataka, naše intervencije razvijamo ne računajući stvarne potrebe onih koji pomoć trebaju. Dok pokušavamo pomoći djeci, nanosimo štetu djevojčicama. Kad djeca ulaze u pubertet postoji cijelo mnoštvo problema koji se javljaju, a specifični su za djevojke. Većina ih je povezana sa ženskom reproduktivnom biologijom. Često su fizički krhkije, neuhranjene, žrtve su sakaćenja spolnih organa (FGM) te nerijetko imaju složeni PTSP zbog višestrukog seksualnog nasilja. Mogu biti pod utjecajem izolacije, kulturalnog tabua ili društveno osuđivane. Nije ni čudo da samo jedna od deset djevojaka uspije u naumu da dođe do Europe. Jedna od skrivenih funkcija FGM-a je i spriječiti fizičku mobilnost djevojčica i osigurati njihov podređeni položaj u materijalnom svijetu.

Naravno, postoje načini da se sve ovo pomogne ispraviti. Članak 4. Istanbulske konvencije Vijeća Europe protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, koji je široko priznat kao najopsežniji pravni instrument o nasilju nad ženama u Europi, ističe da definicija žene uključuje i djevojke mlađe od 18 godina. Razlog zašto su autori konvencije uz definiciju nasilja nad ženama upisali i ovu definiciju leži u tome da mlade žene moraju biti uključene u sve politike kojima je cilj borba protiv nasilja nad ženama. CEDAW-ova preporuka broj 32 navodi da se rodno osjetljive mjere moraju primijeniti na sve žene, bez obzira na dob. U suprotnom se djevojkama i djevojčicama prava uskraćuju, a to je suprotno primarnom cilju.

Kritični nedostatak podataka o djeci bio je i predmet rasprave na nedavnom EASO forumu u Ateni, kao i Europskog foruma o pravima djece u Briselu. Situacija je još strašnija kada u pitanje dolaze podaci o djeci razvrstani prema spolu, a nedostatak tih dvaju podataka mogao bi imati tragične posljedice za djevojke izbjeglice.

Ovo je razlog zašto nije dovoljno samo zaštiti djecu, već moramo zaštiti i djevojčice. Ako Europa ne počne s konkretnim mjerama i akcijama u skladu s 2030 agendom održivog razvoja, za 20 godina suočit ćemo se s Europom koja nije napredovala, već nazadovala po pitanju ljudskih prava. Ako uopće vjerujemo da su žene i djevojke ljudi.ProgressivePost…