Šezdesete i sedamdesete godine unijele su novitet u žanr horora, postavivši kao glavne akterke lezbijske vampirice. Razgolićene, misteriozne i uvijek željne svježe krvi, lezbijke-vampirice često su svedene samo na navedene karakteristike bez mogućeg prostora za razvoj lika Iako tzv. belles dames sans merci već pet desetljeća tjeraju patrijarhalnim muškarcima strah u kosti svojim krvoločnim ponašanjem, seksualnom slobodom i neukrotivošću, saznajte zbog čega ovaj žanr nije ostvario svoj potpuni feministički potencijal i u kojim segmentima je francuski neovisni film Fascination (1979) dao novu perspektivu žanru.

Ulazimo u drugu četvrtinu filma Fascination. Eva i Elisabeth zaključane se nalaze u sobi na krevetu te vidimo kako polako jedna drugoj skidaju svoje bijele, neuprljane haljine. Senzualnim dodirima i poljupcima, haljine polako padaju niz njihova mezomorfna tijela otkrivajući prvo njihove grudi, a potom i ostatak njihovih tijela. U fokusu su njihova leđa i bedara, u punđu svezani valoviti pramenovi kose i pomne kretnje ruku i lica u ljubavnom činu No, zapitajmo se, iz kojeg se točno očišta odvijala ova scena seksa?

Za ovaj žanr specifična je problematika eksploatacije ženskog tijela u svrhe zadovoljstva heteroseksualne muške publike. Pod krinkom paralelnog svijeta fantazije gdje se sve može prepustiti mašti i/ili pripisati kreativnom izričaju redatelja, žensko tijelo postaje objektom muške žudnje. Fantazija se upotpunjuje lezbijskom pornografijom unatoč tome što te scene ne pridonose daljnjem razvitku likova ili radnje. Lezbijski seks time gubi svoju subverzivnost i postaje atrakcija za radoznale muškarce.

Mizogino obilježje filma Fascination vidljivo je i u odnosu vampirica s protagonistom, sitnim kradljivcem Markom, koji, bježući od bande kradljivaca koje je opljačkao za torbu zlatnika, upada u dvorac vampirica koje ga plašljivo čekaju te ga žele libidno rasteretiti. Navedeni niz ponovno upućuje na patrijarhalne paradigme gdje je muškarac pater familias, a vampirice submisivne sluškinje domesticirane u savršeno uređenom kućanstvu.

Poražavajuća je također činjenica da se homoseksualnost vampirica prezentira kao prolazni hir ili ispravljiva deformacija lječivu seksualnim odnosom s muškarcem. U filmovima ovakve vrste 60-ih i 70-ih upućuje se na to kako su vampirizam i lezbijstvo u uzročno-posljedičnoj vezi i da prelaskom u lezbijke ili vampire žena postaje vampirsko-lezbijska izrođenica, morbidna i izrazito seksualno slobodna. Žanr scenaristički sustavno uvrštava i vampirske poglavarice, svojevrsne domine koje regrutiraju mlade, napaćene djevojke u svoje okultne vampirske redove. Iako su u žanru vampirske poglavarice prikazane kao izrazito inteligente, emancipirane, dominantne i ekonomski neovisne žene, a zbog upravo tih karakteristika označava ih se kao dekadentne i osuđene na propast. Budući da su dobrano skrenule s puta i duboko zaglibile u spirali vampirskog lezbijstva, protagonisti im najčešće nasilnički oduzimaju život te spašavaju mlade, nevine i još neokaljane žrtve lezbijskog ispiranja mozga, odašiljajući ženama poruku da će ih njihova moguća nezavisnost od muškaraca doći glave. Muškarac time svrgava veliko feminističko zlo i otklanja potencijalnu prijetnju savršenom patrijarhalnom uređenom sistemu gdje su slobodne žene sklopovska pogreška u njegovom programu. Ako se kratko osvrnemo na historijat lezbijskog feminizma koji se pojavljuje sredinom šezdesetih i doživljava veliki odjek među ženama, ovakvi filmovi slali su ženama jasnu političku poruku koja ih je trebala odgovoriti od bilo kakvog pokušaja informiranja o lezbijstvu ili preispitivanja svoje seksualnosti. Žanr horor lezbijskog vampirizma bio je odličan instrument širenja patrijarhalne ideologije i zastrašivanja žena od poduzimanja ikakvih akcija ili razmišljanja o tome kako se nalaze u okovima društvenih normi.

1979. godine, film francuskog redatelja Jeana Rollina Fascination otkriva drugačije mogućnosti interpretaije žanra, zahvaljujući ponajprije inovativnom raspetu. Od početka filma uočljivo je postepeno mijenjanje rodne dinamike – od igranja uloge običnih služavki, vampirice tokom filma polako zauzimaju sve veću i presudniju ulogu, a u konačnici preuzimaju moć. protagonist sve očitije postaje plijen, a ne više lovac. Djevojke mu prijete hladnim oružjem, u nekoliko navrata mu s lakoćom otimaju revolver, zatim izražavaju otvorenu želju da ga siluju, komentiraju njegov fizički izgled i u konačnici otkrivaju namjeru da ga iskoriste kao resurs nužan za njihov vampirski obred. Dinamična igra moći navodi protagonista da preispita svoju heteronormativnu moć. Iako čvrsto uvjeren da vlada situacijom, manipulacijom vampirica ostaje dovoljno dugo u dvorcu da bi mogle iskoristiti njegovo tijelo da utaže svoju žeđ za krvlju –Uloga spasitelja jednako je uvrnuta; kada kradljivci dolaze natrag po svoje zlatnike, nije Mark taj koji ih ubija, već vampirice koje zavode muškarce i sintagmi femme fatale pridaju sasvim novo, feminističko značenje.


U finalu, naizgled zaljubljena vampirica Elisabeth bježi s imanja s Markom. U raspletu se anticipira  Elisabethina heteroseksualna konverzija no konzervativni gledatelji_ce ostaju razočaranie kada se onana kraju osvećuje Marku zbog njegovog prvotnog odbijanja njene ljubavi i  shvaća da je nije odbjegla zbog ljubavi, već ju je tjerala puka želja za okusom njegove krvi. Namazana krvlju u svojoj providnoj haljini, Elisabeth se vraća svom kultu vampirica s kojima slavi svoju žensku nadmoćn . Film završava poljupcem između nje i vampirske poglavarice Odmakom od standardnog završetka gdje muško oslobođenje u obliku svojevrsnog križara odvodi žene od zla lezbijstva, u filmu Fascination žena pobjeđuje i okreće se od muškarca te može slobodno uživati u svojoj seksualnosti. Međutim, film i dalje nije lišen stereotipnih pretpostavki o ženama i njenoj seksualnosti, rodnoj ulozi i odnosu prema muškarcu. Samo finale povlači različita čitanja gdje se umjesto velebne pobjede vampirskog kluba ističe i deterministička crta neosjetljivosti i oholosti vampirskih lezbijki koje izjedaju Evu nakon što je Elisabeth usmrćuje u svojoj ljubavnoj ekstazi prema Marku, unatoč tome što joj je ona bila dugotrajna partnerica.

U suštini, žanr horora lezbijskih vampirica nažalost nudi samo ograničen izbor oslobađajućeg sadržaja za žene te sijaset patrijarhalnih poruka koje upućuju na brisanje ženske seksualnosti, zatomljavanje ženske neovisnosti i perpetuiranje daljnje patrijarhalne hijerarhije moći. Horori ovakvog tipa nude kratkotrajne feminističke ideje koje se raspliću u korist heteroseksualnom muškarcu i rijetko kad se dijelovi filma mogu nazvati dobrim uporištem za promicanje feminističkog sadržaja. Ova izumrla podvrsta horora svoj kratki vijek trajanja upravo zahvaljuje novovalovskim naporima za korigiranjem krivog poimanja lezbijstva te najbolje ostaje zaboravljena kao neuspjeli žanr, nadajući se kako će u budućnosti biti bolji feministički reinkarnacijski dosezi.