Danas na Zapadu riječ vještica uglavnom ima pozitivne konotacije vezane uz žensku snagu, duhovnost i povezanost s prirodom. Za one koji nisu toliko upoznati s Wicca religijom, riječ u sjećanje uglavnom priziva snažne ženske likove iz popularnih modernih narativa, poput Sabrine, Hermione iz Harry Pottera, ili pak Willow i Tare iz Buffy – ubojice vampira. Negativne ideje i želja za opresijom i kažnjavanjem žena koje društvo proglasi vješticama na Zapadu se danas čine kao drevna prošlost. No, i republici Gani u zapadnoj Africi, ta slika vještice kao zlokobnog i opasnog bića koje donosi bolest i smrt i danas je vrlo živa.

witches2Gana, dakako , nije jedina afrička država u kojoj je rašireno vjerovanje u vještice, niti je jedina država u kojoj se vještice doživljava kao prijetnju. No, Gana jest jedina država, ne samo u Africi nego i u cijelom svijetu, u kojoj postoje kampovi za vještice. Riječ je o sigurnosnim utočištima u kojima osobe, mahom žene, mogu pobjeći od diskriminacije ili prijetnji i osvetničkih činova mase, poput raznih oblika mučenja ili čak javnog linčovanja, nakon što ih njihova zajednica optuži za vračanje.

Do 2014. godine, kada je zatvoren jedan takav kamp u Bonyasi, u centralnoj oblasti Gonja, wumbalapostojalo je sedam kampova za vještice, mahom svih smještenih u sjevernom području ove afričke države, koja se smatra jednom od demokratskijih i progresivnijih država na takozvanom „crnom kontinentu“. Smatra se da u kampovima danas boravi oko 1000 žena te da su neki od njih utemeljeni pred više od 100 godina. Žene su slobodne napustiti kamp kada god to požele, no u strahu od reakcije koju bi izazvale u zajednici u tom slučaju, ipak biraju to ne napraviti:

Naše obitelji nas posjećuju. I mi odlazimo kući u posjet, ali ne ostajemo tamo (…) Ovdje smo sigurne i slobodne,

izjavila je najstarija od svih vještica koje borave u kampu Gambaga za Broadly. Gambaga je jedan od najstarijih i najpoznatijih kampova za vještice u Gani. Pred dvjestotinjak godina osnovao ga je islamski misionar Imam Baba, kao utočište za žene optužene za vračanje. Kamp je segregirana zajednica unutar same Gambage, glavnog grada istočnog okruga Mamprusi.   Žene koje žive tamo nalaze se pod autoritetom i zaštitom poglavara Gambage, Gambarrana.

cottonU vještičjim kampovima Gane, kao što je ranije rečeno, uglavnom obitavaju žene, unatoč činjenici da se po tamošnjem vjerovanju i muškarci mogu baviti vračanjem i biti zaslužni za mnoga zlodjela, poput bolesti, suša, požara, itd. Jedino se u vještičjem kampu Gnani nalazi nekoliko postarijih muškaraca. Prilikom zadnjeg brojanja populacije kampova, takvih je muškaraca u Gani bilo manje od deset. Većina žena u vještičjim kampovima također je starije dobi, pri čemu su mnoge od njih udovice i ostale žene koje nemaju adekvatnu zaštitu muškarca. Za razliku od muškaraca, koji predstavljaju utjecajne i snažne jedinke u svojim zajednicama, ženin položaj u ganskom društvu je ranjiv te one ne posjeduju nikakav utjecaj u afričkim zajednicama. Većina žena u Gani efektivno biva prodana suprugovoj obitelji još za tinejdžerske dobi te do kraja života ostane u zavisnom i podređenom položaju.

Kampovi predstavljaju dramatičnu manifestaciju položaja žene u Gani,

izjavio je prof. Dzodzi Tsikata sa sveučilišta u Gani.

Starije žene uglavnom postaju metom jer ih društvo prestane doživljavati korisnima.

accused-witchŽene u ovakvim kampovima završe nakon što ih njihove obitelji, prijatelji ili susjedi optuže za vračanje. Razlozi za optužbe su mnogobrojni i izuzetno raznoliki: smrt i/ili bolest nekog člana zajednice, alkoholizam, mentalna bolest, loši usjevi, gubitak stoke, ekscentrično ponašanje, itd. Žene koje su uspješne u školi ili pak uspiju pokrenuti profitabilan biznis također su u opasnosti da budu proglašene vješticama. Nekada je dovoljno samo da netko određenu žene vidi u snu, kao što je, primjerice, bio slučaj kod dvadeset sedmogodišnje Asane, koja je bila u petom mjesecu trudnoće kada ju je bivši suprug optužio da ga želi ubiti, nakon što je usnuo takav san. Nakon užasnog mučenja koje je uslijedilo, tijekom kojeg ju je bivši suprug zalio otopljenom plastikom, Asana je spas potražila u Gambagi.

Asana je bila u petom mjesecu trudnoće kada je njen bivši suprug usnuo da ga želi ubiti

Kada optužene žene stignu jednom u kamp, prvo se moraju podvrgnuti ritualu koji obavljaju seoski poglavaru, poput Gambarrane, i koji trebaju dokazati je li žena kriva ili nedužna. Za ovaj ritual žene ili njihove obitelji, dakako, trebaju i izdvojiti određenu svotu novca te sa sobom donijeti kokoš. Poglavar potom zakolje nedužnu životinju te promatra način na koji će ona umrijeti. Ako ptica padne na leđa, optužena žena je nedužna i može se vratiti obitelji (iako to mnoge žene svejedno ne čine iz straha od osvetničkih činova pojedinaca iz njihovih zajednica). No, ako životinja svoj život skonča na prsima ili na boku, optužena žena se proglašava vješticom te mora pristupiti ritualu čišćenja, koji se sastoji od ispijanja mješavine kokošje krvi, smrskanih lubanja majmuna i zemlje. Nakon toga, žena se ne smije razboljeti idućih tjedan dana kako bi se ritual smatrao uspješnim. Ako ona ipak oboli, ritual je potrebno ponoviti. Jednom kada su svi rituali uspješno provedeni, žena se smatra „pročišćenom“ i njena se moć smatra witch-camp22neutraliziranom, ali samo ukoliko ostane u neposrednoj fizičkoj blizini svetišta kod kojeg je ritual obavljen. Žene se na ovaj način efektivno primorava da ostanu vezane uz kamp, u kojem uglavnom dočekaju starost i smrt. S njima u kamp obitelj često pošalje i jednog mlađeg člana obitelji koji bi se trebao brinuti za optuženu. Najčešće je riječ o kćerki ili unuci optužene, u dobi od 10 – 14 godina. Djeca također bivaju stigmatizirana boravkom u kampu te najčešće ostatak svog života provedu u njemu.

Uvjeti života u vještičjim kampovima daleko su od idealnih. Žene i njihova djeca ili unuci primorani su živjeti u malim kućicama od blata, sa prokišnjavajućim krovovima i bez zadovoljenih osnovnih potreba života, poput kanalizacije, tekuće vode, struje i osnovne _62603408_87881scr_actionaid_624liječničke pomoći. U kampovima žene preživljavaju tako što skupljaju drvo, prodaju kikiriki ili rade na obližnjim farmama. Primjerice, u Gambagi žene obavljaju različite poslove za poglavara i njegovu zajednicu te zauzvrat od njega dobivaju hranu. Često su kampovi ovisni o pomoći dobrotvornih organizacija te raznih filantropa koji ih s vremena na vrijeme posjećuju. Sudbina djece koja se nalaze u kampovima također je vrlo uznemirujuća – većina uopće ne pohađa školu, a ona manjina koja je ipak pohađa svoju izobrazbu uglavnom završi po stjecanju osnovnoškolskog obrazovanja. Po riječima Sano Kojo, žene koja je provela 30 godina svog života u jednom od vještičjih kampova,

jednom kada završiš u kampu, svijet zaboravi na tebe.

Tijekom godina bilo je više pokušaja da se kampovi u Gani zatvore. Kao što je ranije spomenuto, 2014. godine vlada Gane, uz pomoć britanske dobrotvorne organizacije Action Aid, uspješno je zatvorila jedan takav kamp u Bonyasi. No, samo zatvaranje kampova nikako nije dovoljno. Prvonuts-gambaga-500x333 je potrebno promijeniti dominantni diskurs, odnosno promijeniti motivaciju za slanje žena u kampove. U protivnom, lokalno će stanovništvo i dalje živjeti u strahu od vještica među njima, a optužene žene nikada neće biti sigurne u svojim zajednicama. Naime, žene u labirintima kućica od blata nisu zarobljenice, već taokinje praznovjerja, siromaštva i nedostatka obrazovanja. Dakle, kako bi se kampovi u Gani napokon mogli raspustiti, potrebno se ponajprije pozabaviti pitanjima koja su do postojanja kampova uopće dovela.