Ovoga sam proljeća sudjelovala na Meditaciji smrti koja je uključivala zapisivanje struje svijesti. Na listu papira kroz suze sam napisala: „Nisam ružičasta, nisam plava. Ja sam ljubičasta. Nisam muškarac, nisam žena. Ne uklapam se u paradigmu binarnosti.“
Nije to bilo prvi puta da mi je na pamet pala ova misao. Na koledžu sam se počela opisivati nebinarnim spektrom, no s obzirom na to da nisam izgledala niti sam se ponašala kao stereotip queer osobe, okolina me grižnjom savjesti natjerala da izjavu povučem. Bojala sam se da si pripisujem nešto što nije moje. Bojala sam se da sam varalica. Nikad se nisam osjećala kao da se nalazim u pogrešnom tijelu, već sam se u potpunosti protivila etiketiranju ljudi muškarcima i ženama na osnovu toga koje im je tijelo rođenjem pripisano. Ovaj sustav nije napravljen za osobu poput mene, no bila sam suočena s otporom, time više što se nisam htjela u potpunosti odreći identiteta žene.
Dugo sam čeznula za time da pitam ostale feminističke spisateljeice kako se nositi s ovim pitanjem, ali me sputavao osjećaj da bih mogla nekoga uvrijediti. Kada sam napokon u Facebook grupi objavila post, komentari su me oduševili. Nisu me optužilie da si iz privilegiranog položaja pripisujem marginalizirani identitet, već su me podržalie i u komentarima pisalie kako mogu o svojem rodnom identitetu pričati kako god ja to želim.
Tada sam shvatila da nisam ja bila ta koja napada tuđi teritorij, već oni koji su mi nametnuli mišljenje da svoj rodni identitet moram opisivati na statički način. Sada kada znam da je to moguće, definiram se i kao nebinarna osoba i kao žena. Evo zašto je to sasvim legitiman identitet:
- Rodni identitet mijenja se iz trena u tren
Dok neki ljudi potpuno fiksno osjećaju svoj rod, ja svoj osjećam više kao način izražavanja. Primjerice, kad lakiram nokte, izražavam uvriježenu verziju ženstvenosti. Kad pišem o nebinarnom identitetu, izražavam formu toga roda. Kad nosim androgenu odjeću, izražavam muževnu formu. Ipak, ne smatram da su ove radnje nasljedno ženske ili muške.
Nije u redu očekivati od svih da imaju samo jedan rod kada rod znači tako puno različitih stvari u različitim kulturama i subkulturama.
No neki ljudi u mojem životu ne razumiju koncept nebinarnog identiteta, a ja nemam namjeru ulagati emocionalni napor pokušavajući ih uvjeriti kako je to sasvim legitiman koncept. Jednostavno smatram da su mi pogrešno odredili rod. Za njih sam ja jedino i isključivo žena.
- Rod je društvena konstrukcija
Za mene rod nije nešto što sam ikada osjećala duboko u srcu. Rod su mi pripisali roditelji u bolnici jer se to od njih tada očekivalo. Taj dio mene je onaj ženski. Njega sam gradila kao odgovor na to kako me društvo tretiralo i doživljavalo, što ga zapravo čini društvenom konstrukcijom. Riječ žena može značiti mnogo različitih stvari, ali kada koristim ovu etiketu kako bih se opisala, za mene to ne znači osobu koja ima dva X kromosoma, niti nekoga sa ženskim mozgom, već osobu koja je bila suočena s ugnjetavanjima koja su me povezala s većinom žena u našem društvu. Primjerice seksualno zlostavljanje ili pretpostavka da smo manje inteligentne. Iako osjećam da pojam žena ne obuhvaća sve ono što proživljavam i osjećam, i dalje mogu na neki način biti žena.
Drugi, nebinarni dio mene, također nije urođen. To je odluka koju sam donjela jer se ne slažem s konceptom binarnosti.
- Nema pravila
Ako vam je itko ikada rekao da možete imati samo jedan rodni identitet, vrijeme je da se zapitate zašto zapravo slušate tu osobu. Možda nikada nije izravno rečeno, ali je društveno nametnuto pravilo i privilegira cis, te negira trans i nebinarne osobe.
Razgovori koje sam vodila sa queer osobama većinom su temeljeni na osjećaju te osobe da je rođena u pogrešnom tijelu. Jedan mi je prijatelj rekao da ako nisam sigurna jesam li cis ili ne, onda vjerojatno jesam jer prava queer osoba nema privilegiju uopće se pitati to pitanje. Ne slažem se s time da je rod takva crno-bijela slika.
Sam izbor samo jedne zamjenice pri definiranju nas ograničava, pa i stereotipizira. Nismo svi jednaki i u realnosti nebinarne osobe dolaze u beskrajnoj raznovrsnosti boja, uključujući i one koji ne osjećaju fiksno i pouzdano svoj rodni identitet. Tako da je korištenje više od jedne etikete ponekad nužno za prikazivanje potpune, nijansirane slike osobe. Nema razloga zašto bismo ograničavali nečiji identitet.
Neki ljudi smatraju da je rod fiksno definiran i zatvaraju oči pred drugačijim iskustvima. Zbog takvih ograničavajućih perspektiva se identiteti osoba poput mene zanemaruju i djeluju nelegitimno. To ne znači da ne postojimo. Naprotiv, smatram da bi se puno više ljudi definiralo više nego jednim rodom kada bi znali da je to dozvoljeno. Zato vam ja sada kažem da je dozvoljeno. Kada se radi o tvojem rodnom identitetu, ništa ne bi smjelo biti zabranjeno sve dok ne ugrožava druge. Jedini način na koji bi tvoj rod mogao ugroziti nekoga je ako ga pokušaš nametnuti drugima.
Ja više ne dopuštam da mi to čine.
Piše Suzannah Weiss za EverydayFeminism
