Postmodernistička feministkinja i filozofkinja, autorica poznate trilogije Nomadic subjects kao i posljednje uspješnice The Posthuman, Rosi Braidotti kroz svoj dugogodišnji rad bavi se pojmom socijalnog napretka kroz ideje različitosti, decentralizacije moći, dekonstrukcije roda, multikulturalizacije i tehnološkog napretka.

Svoj put je započela u rodnoj Italiji i zatim Australiji gdje stjeće svoje prvostupanjsko obrazovanje na području umjetnosti, engleskog jezika i filozofije. Za svoja postignuća i izvrsnost, već na prvopstupanjskoj sveučilišnoj razini, prima nagradu sveučilišta za postignuća u području filozofije kao i sveučilišnu Tillyard nagradu. Doktorsku tezu “Filozofija i feminizam: Foucaultova kritika moći u relaciji s feminističkom teorijom” piše 1981. godine u Francuskoj, na pariškoj Sorbonni.

Osnivačica je Odsjeka za ženske studije na umjetničkom fakultetu u Utrechtu i Centra za humanističke znanosti pri utrehtskom sveučilištu, na kojem i danas predaje kao odlikovana sveučilišna profesorica.

Osnivačica je i NOISE (Network Of Interdisciplinary Women’s Studies in Europe) mreže unutar SOKRAT programa kao i Tematske mreže za ženske studije u Europi, ATHENA.

Njene publikacije na razmeđu su socijalne i političke teorije, kulturalne politike, pojma roda, feminističke teorije i etničke studije. Srž njenog israživanja je u konstrukciji suvremene subjektivnosti, s naglaskom na koncept različitosti unutar europske filozofije i političke teorije, kao i pozitivnog predznaka u promišljanju različitosti.

51f8hrrlvnl-_sx327_bo1204203200_

U prvoj knjizi nomadske trilogije Nomadic Subjects: Embodiment and Sexual Difference in Contemporary Feminist Theory, iz 1994. godine, pojmom različitosti bavi se kroz konkretno pitanje: Mogu li rod, etnička, kulturološka pripadnosti ili bilo koja druga različitosti unutar europskih granica biti shvaćene izvan forme hijerahije i binarnih opozicija?

Ta pitanja razlaže u drugom dijelu trilogije Metamorphoses: Towards a Materialist Theory of Becoming, gdje ide dalje od pitanja rodnih i spolnih razlika i ulazi u analizu kategorije binarnosti između subjekta i objekta, na temelju nacionalne pripadnosti kao i u odnosu ljudskoga i neljudskoga (životinja, okoliš, tehnologija). Kroz promišljanje različitosti dolazi do zaključka kako sistematska ambivalencija stukturira suvremenu kulturološku reprezentaciju globaliziranog, tehnološki posredovanog, etnički izmješanog i rodno osviještenog svijeta kojem pripadamo. Međutim, pitanje koje se uvijek iznova postavlja je – Što je to što je potrebno kako bi producirali adekvatne kulturne i političke reprezentacije brzomijenjajućeg svijeta kako bi se približili spinozijanskim pojmovima adekvatnog razumijevanja?

Etička dimenzija njenog rada o različitosti dolazi do izražaja u Transpositions: On Nomadic Ethic, iz 2006. godine. U ovom, posljednjem dijelu trilogije Nomadic Subject, Braidotti ističe opseg dobrobiti u razvrgavanju uvjerenja kako se politička suradnja, moralna empatija i socijalna kohezija mogu postići samo na temelju ideje o istosti tj. sličnosti.

613a0-szdhl-_sx310_bo1204203200_

U svom najnovijem radu i knjizi The Posthuman, bavi se kritikom humanizma u raznim zapadnjačkim modelima, ideji čovjeka kao univerzalnog mjerila svih stvari i mitu prosvjetiteljskog napretka. Kao kritiku navodi da je norma čovjeka kao univerzalnog mjerila heteronomativna patrijarhalna ideja koja isključuje različitosti. Također, bavi se humanizmom kao pojmom šireg od onog koji obuhvača samo ljudsko, pa ga tako definira kao post-antropocentristički. Proširujući ideju subjekta, Braidotti se bavi temom ekologije i odgovornosti spram okoliša, ali i inteligentnim korištenjem tehnologije u ljudskom napretku. Inspirirana  Gilles Deleuzom i Félix Guattarijem, kao i Humberto Maturanom i Francisco Varelom, Braidotti otvara pitanja na temu bio genetike, informacijske tehnologije i tzv. tehnotijela. Na tragu ekofeminizma Vandane Shive i kritike suvremenog kapitalizma, poziva na tehnološko-znanstvenu demokraciju.

 Braidotti nudi alternativni pogled na subjektivnost, etičnost i emancipaciju kroz ideju raznolikosti naspram suvremenog kulturalnog relativizma dok se istodobno protivi načelima liberalnog individualizma. Kroz svoj rad, naglašava i dokazuje važnost kombiniranja teoretskog i predanosti praktičnom radu kroz društveno i političko relevantnu stipendiju kojom nastoji pridonjeti pozitivnim promjenama na svjetskoj razini

.robot-arm-evolution-transhumanism