U Brnu, drugom po veličini gradu u Češkoj, deset Romkinja pokrenulo je akciju pod nazivom Idemo u dobru školu (Go to a Good School) kako bi se izborile za pravo svoje i druge romske djece da pohađaju češke škole s bjelačkom češkom djecom umjesto posebnih škola ili razreda za Rome.

Prema izvješću Amnesty Internationala romska djeca u Češkoj trpe neprestanu, sustavnu diskriminaciju tijekom školovanja. Od odvojenih razreda unutar tzv. mainstream škola do smještanja romske djece u razrede s djecom s intelektualnim teškoćama, češki obrazovni sustav postavlja niz prepreka za uspješno i ravnopravno školovanje i uključivanje Roma u društvo. Čak i kada pohađaju redovne škole, romska djeca često su žrtve vršnjačkog nasilja  i rasizma.

Olga Polakova, tridesetdvogodišnja socijalna pedagoginja iz Brna u razgovoru s Aljazeerom navodi kako samo želi da joj djeca idu u dobru školu, ali kako Romkinjama u Češkoj to nije lako postići. Navodi vlastito iskustvo kao primjer – njezini roditelji kod kuće nisu govorili češki, a kao dijete pohađala je školu za Rome u kojoj je učiteljica nije upozorila na greške u govoru, pa je tako dugo nastavila raditi iste greške i zaostajala za vršnjacima. Kaže kako segregirane škole često ne nude dovoljno visok standard obrazovanja za njihovu djecu te im onemogućavaju daljnje školovanje jer djeca ne nauče češki i ne mogu upisati srednju školu i zaposliti se. Sve to dovodi do perpetuiranja ciklusa siromaštva jer nove generacije postaju korisnici socijalne pomoći, što pak hrani predrasude s kojima se romska zajednica neprestano suočava.

Iako romska djeca u teoriji imaju zakonsko pravo na pohađanje redovnih škola, u praksi nailazimo na sasvim drugačiju situaciju. Škole često odbijaju romsku djecu ili, kao što je slučaj s kćeri Olge Polakove, presele ih u segregirani razred ili školu ubrzo nakon upisa. Kršenje zakonskih prava romske zajednice u Češkoj u području obrazovanja došlo je do te razine da je Europska komisija u rujnu 2014. godine pokrenula pravni postupak protiv Češke zbog kršenja anti-diskriminacijske legislative Europske unije.

Veliki dio problema, navodi Polakova, leži u predrasudama ne-romske populacije prema Romima. Majke bjelačke djece često se žale na prisustvo romske djece u razredima jer ne žele da se njihova djeca druže s njima zbog predrasuda da ‘Romi kradu, da su prljavi i da se ne znaju lijepo ponašati’. Problem nisu samo roditelji ne-romske djece – učitelji često propuštaju reagirati na maltretiranje i odnose se drugačije prema romskim učenicima.

Polakova i ostale žene koje su se uključile u akciju kako bi svojoj djeci osigurale adekvatno školovanje pokrenule su i Facebook stranicu Zajedno u jednoj učionici. Uz borbu protiv nepravednog sustava rade i na edukaciji drugih Romkinja kako bi uvidjele štetu koju segregirano obrazovanje nanosi njihovoj djeci. Žele ih osnažiti kako bi se aktivirale i shvatile svoj potencijal za djelovanje.

Segregacija romske djece u obrazovanju samo je jedan simptom šireg problema sustavnog rasizma protiv Roma u Češkoj (iako je ovaj problem prisutan u cijeloj Europi), no osim što simptom ona služi i kao alat. Obrazovanje je ključno kako bi osoba bila sposobna punopravno sudjelovati u javnom dijalogu, boriti se za svoja prava i prozivati i ukazivati na one strukture i mehanizme koji doprinose diskriminaciji i netoleranciji. Isključujući romsku djecu iz redovnog sustava obrazovanja, uskraćujući im prilike za adekvatno školovanje, češko društvo i država oduzimaju im priliku da se razviju u ljude koji će u budućnosti biti inicijatori promjene. Na kraju krajeva, najveća prijetnja neznanju i predrasudama je upravo znanje, a najveća prijetnja nepravednim sustavima su aktivni građani koji će zahtjevati ravnopravnost i pravdu za svoju zajednicu.