Antidiskriminacijska politika na radnome mjestu štiti duhanske korisnike u više država nego LGBT  populaciju i pacijente koji puše medicinsku marihuanu. Razne zaštite govore o tome kako se sporo zakonodavci adaptiraju na promjenu javnoga mišljenja i državne zakone.

Amerikanci podržavaju LGBT prava i legalizaciju marihuane više nego ikada, no u mnogim državama samo korisnici najsmrtonosnije droge u državi imaju pravnu zaštitu.

Pušače od diskriminacije na radnome mjestu štiti 29 država, što znači da radnici ne mogu biti otpušteni ili odbijeni pri zapošljavanju zbog pušenja duhana.

Ovi zakoni dolaze u različitim oblicima: 17 država eksplicitno štiti pušač/ice duhana, osam njih štiti zaposlenike/ice koji koriste zakonit proizvod izvan radnoga mjesta, i četiri štiti zaposlenike koji se angažiraju u zakonik aktivnosti izvan radnoga mjesta.

Ove predostrožnosti zapravo tjeraju poslodavce da zaposle financijski zahtjevnije zaposlenike. Studija s Državnog sveučilišta u Ohiju koju nam donosi  jedan od istraživača tvrdi da zaposlenik koji puši poslodavca stoji u prosjeku 6,000 dolara na godinu, zbog gubitka produktivnosti od pauza za pušenje i troškova zdravstvene njege koji premašuju troškove osiguranja za nepušače. Zaposlenici su zaštićeni na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta u 18 zemalja.

Manjak zaštite može imati ozbiljne posljedice za LGBT radnike. Otprilike oko devet posto ljudi koji su otvoreno homoseksualci, lezbijke,  i biseksualci/inje bili su otpušteni ili odbijeni pri zapošljavanju na osnovi svoje seksualne orijentacije, a 38 posto njih bilo je uznemiravano na poslu zbog svoje seksualne orijentacije ili rodnog identiteta, preko vremenskog razdoblja od pet godina, sudeći prema studiji iz 2011. godine s LGBT orijentiranog Williams Instituta na Pravnome fakultetu UCLA.

Neki LGBT zagovornici tvrde da postojeći zakoni, posebice Akt o građanskim pravima iz 1964. godine, mogao biti korišten u svrhu zaštite LGBT zaposlenika. Ali, dok sudovi ili kongres podupiru ovo tumačenje, ono ostaje na klimavom zakonskom tlu.

Kongres je odbio reagirati na prijedlog koji bi stvorio zaštitu za LGBT populaciju – i neke LGBT grupe odbacile su prijedlog zbog široke izuzetosti religioznih poslodavaca.

Od 23 države koje dopuštaju medicinsku marihuanu, samo osam njih štiti radna mjesta pacijenta/ice konzumenta/ice medicinske marihuane.

Nijedna od država koja dopušta rekreacijsku upotrebu marihuane (Colorado i Washington) očigledno ima zaštitu na poslu za korisnike iste, čak i ako koriste drogu izvan posla.

Manjak zaštite za korisnike marihuane vodio je do visoko profiliranih poslodavaca koji su zabranili korištenje droge.

Wal-Mart je otpustio radnika s karcinomom zbog upotrebe medicinske marihuane, iako radnik kaže da je nikada nije koristio na dužnosti.

NFL isto tako testira i suspendira igrače zbog korištenja marihuane, čak i ako žive u državama koje dozvoljavaju droge za rekreacijske i medicinske svrhe.

Mnogo toga, objašnjava Karen O’ Keete, iz Marijuana Policy Projecta, ima veze s ilegalnim statusom marihuane na državnoj razini. Da je marihuana prepoznata kao legitimni lijek na državnoj razini, kaže, postojeći državni zakoni mogli bi barem zaštiti korisnike medicinske marihuane.

Zasada, to nije slučaj. Umjesto toga, ljudi koji koriste duhan imaju više zaštite na radnome mjestu negoli LGBT populacija i korisnici legalne marihuane. Vox…