U svibnju 2016. godine, Máxima je nagrađena nagradom Goldman, koja se dodjeljuje provincijalnim aktivistima za zaštitu okoliša. Nagrada podrazumijeva novčanu svotu od 175,000 dolara; koja služi daljnjem provođenju vizije obnovljenog i zaštićenog okoliša.

Godine 1994. Máxima Acuña i njezin muž kupili su zemljište na kraju peruanskoga sjevernog planinskog kraja. Izgradili su malu kuću na zemljištu i živjeli miran život odgajajući djecu. Obitelj je na zemljištu živjela već 17 godina, kad su na vrata ‘pokucali’ djelatnici iz rudarske tvrtke. Zahtijevali su da obitelj napustie zemljište, kako bi LA, jezero blizu njihove kuće pretvorili u rudnik za skladištenje zlata i bakra. tako da oni mogu, Lagunu Azul, jezero blizu njezine kuće, pretvoriti u rudnik za skladištenje zlata i bakra.

Kad je Máxima odbila, pretresli su joj kuću i pretukli nju i njezinu kćer do nesvijesti. Uništili su joj usjeve, krali ovce i gradili ograde oko njezina doma. Zaustavljaju je od sjetve i uzgoja na vlastitoj zemlji. Máxima nikada nije naučila čitati ni pisati, ali shvaćala je da je njezino zemljište njezina životna snaga.

Rudarska tvrtka Buenaventura naplatila joj je 2,000 dolara i osudila ju na tri godine zatvora zbog nedopuštenog naseljavanja na vlastitu zemlju. Máxima je pomoć potražila kod lokalne nevladine udruge. S odvjetnikom je uspjela srušiti presudu i spustiti novčanu kaznu te zaustaviti širenje rudarske kompanije u Lagunu Azul. Zaštitila je od zagađenja pet lokalnih razvođa i okruženje visoke biološke raznolikosti močvarnih staništa.

Kao i mnoge druge žene aktivstkinje za ljudska prava i prava na okoliš, tvrtka i dalje uznemirava Máximu.

Unatoč traumama i iscrpljenosti, Máxima zadržava značajnu dozu optimizma u svojoj neprekidnoj borbi za pravdu. U Latinskoj Americi je postala naširoko poznata zbog svoje inspirativne hrabrosti u istupanju protiv multinacionalne rudarske tvrtke. Feministing/The Goldman Environmental Prize