U Republici Hrvatskoj danas nema ravnopravnosti između spolova. Danas je muškarac koji želi raditi u dječjem vrtiću pedofil. Žena nije za vozačicu kamiona – njoj je mjesto u kuhinji! 
Svaka žena može priznati da je danas teško biti žena. Postoji narodna inačica, koju možete pronaći na različitim stvarima od postera do magneta na hladnjacima, a ona glasi:

 

’’Moraš misliti kao muškarac, ponašati se kao gospođa, praviti se da si djevojčica i raditi kao konj.”

kuhinja

 

Primjer stereotipa u spolovima javio se i u svijetu politike – kada smo dobili predsjednicu. Sva pažnja medija preusmjerila se na njezin izgled. Njezina frizura, šminka, odjeća i obuća bili su glavni faktor, ako bismo dobili predsjednika njegov izgled nam ne bi bio bitan, te se nitko ne bi pitao je li njegova kravata markirana ili iz kineskog dućana. Žene se smatraju kao seksualni objekti nad kojima muškarci mogu vladati – gdje, kako i kada žele! Zato su i silovanja sve češća ”žene daju povoda svojom odjevnom kombinacijom”, a nitko ne pomišlja da žele biti lijepe za sebe. Danas vrlo malo žena ima svoje ”JA” iza kojeg mogu stajati. Prisutne su žene koje se boje realizirati svoje snove jer misle da će ih osuđivati, ponižavati iz razloga što se bave poslom koji za njih – jer se smatra muškim. No ipak ja sam pronašla dvije žene koje se ne boje tuđih mišljenja, već gledaju samo na podršku bližnjih.


 

Suzana Višnjić iz Ivanovca, malog mjesta kraj Čakovca samohrana je ne zaposlena 39.–godišnjakinja sa petero djece. Živi sama sa djecom, a život ju ne mazi. Sa 32. godine ostala je bez roditelja, te tuga koju ima u životu spašava ju samo zato što ima djecu koji ju čine sretnom.

”Moja djeca su razlog zašto živim i zašto sam sretna.”

Izrađuje unikatne stvari od drva za prijatelje koje do sad nije prodavala. Djeca ju izrazito motiviraju u izradi.1

”Djeca znaju da volim raditi takve stvari, pa me podržavaju i pomažu kod izrade”

”Razmišljala sam i planiram pokrenuti posao.” – rekla je gospođa Suzana. Prostora gdje će izrađivati joj ne fali, ali nedostaje joj neke sitnice od alata. Osoba sa tako puno podrške i hrabrosti u sebi, zaista može uspjeti. Iako posao zahtjeva veliki fizički napor, sa motivacijom koju ima gospođa Suzana, neće ni osjetiti bol.

14101659_673981516101556_1669861476_n

 


Sanela Bajzek (26) iz Mačkovca kraj Čakovca. Majka je dvije prekrasne djevojčice i radi već 3 mjeseca kao zavarivačica u firmi Eko Međimurje. Na posao kao zavarivačica javila se sama, zbog dva anđela kojih ima doma nije si mogla priuštiti dvosmjenski posao koji je imala do tada. Firma je besprijekorno predložila edukaciju, te je Sanela položila interni test za zavarivača.

”Nudili su mi odlične uvjete pa o drugom poslu nisam ni razmišljala.”

Šefovi i radnici odlično su ju prihvatili, te im nije bilo ništa čudno jer imaju zaposlenih već nekoliko žena, a ona je došla među posljednjim ženama.

”Šta ona radi tu?! Njoj je mjesto u kuhinji.”

Naravno, bilo je komentara tipa: ”Šta ona radi tu?! Njoj je mjesto u kuhinji”, ”Kako će žena raditi muški posao?!”. Ali nju to nije smetalo, nikad se nije osjećala manje vrijednom ili razmišljala da odustane od tog posla – ”jer mi je samo bitno što misle o tome moji najbliži” – rekla mi je Sanela.

Svatko ima svoju mračnu stranu gledanja na svijet. Bojati se je prirodna ljuska pojava svakog normalnog čovjeka, ali u granicama normale. Nemojmo imati stereotipe i predrasude, prema ženama!

Marina Mezga