Márta Mészáros: redateljica čije stvaralaštvo mijenja svijet – na bolje

Nekoć zabranjivana, cenzurirana i ušutkavana od strane režima, a danas jedna od najznačajnijih svjetskih redateljica i scenaristica koja svojim radom čini razliku u svijetu.

Kultna mađarska filmašica u svojim filmovima problematizira položaj žena u društvu, političke okolnosti, generacijske jazove i mnoge druge teme koje su vladajućima u njezinoj rodnoj zemlji nerijetko bile trn u oku.

Na ovogodišnjem Pulskom filmskom festivalu kao počasnoj gošći uručena joj je nagrada Zlatna Arena za životno djelo, čime je dodatno odano priznaje ženskom filmskom stvaralaštvu.

Márta Mészáros (19.9.1931.) Kispest, Mađarska

Svojim radom zahvaća širok spektar vrsta i žanrova kao što su edukativni, dokumentarni, znanstvenopopularni filmovi, drame; u kojima progovara o političkim temama, ulozi žene u društvu, obiteljskim međuodnosima, u što vrlo često upliće i autobiografske elemente.

S pet godina s obitelji seli u Rusiju, u doba vladavine Staljina,i tamo provodi djetinjstvo. Dvije godine nakon dolaska u Rusiju njezin otac, inače poznati kipar Laszlo Mészáros  zatočen je iz političkih razloga, i nikad više nakon toga nije viđen. Ubrzo zatim ostaje i bez majke, koja umire od tifusa. 1946. godine, po završetku Drugog svjetskog rata, Márta se vraća nazad u Mađarsku.

Nakon završene srednje škole, ponovno odlazi u Rusiju, no ovaj put na studij filmske režije u Moskvu, na uglednu filmsku školu VGIK, čime je prvotno izazvala čuđenje i kritiziranje okoline u kojoj je živjela.

Traumatično djetinjstvo koje je imala, i brojne teškoće koje je bila primorana nositi na svojim leđima, na neki način uvjetovale su tematiku i žanr filmova koje stvara.

Upravo trilogija Dnevnika iz 80ih godina najbolje prikazuju autobiografske elemente iz autoričina života: Diary for my children, Diary for my loved ones i Diary for my Father and Mother.

Za film Diary for my children  pune dvije godine čekala je na dopuštenje i distribuciju, a sporni djelovi u filmu oslikavali su aktualnu političku situaciju u Mađarskoj, što vladajućima nikako nije bilo prihvatljivo za prikazivanje u filmu. Za isti taj film osvojila je nagradu Grand Prix u Cannesu, 1984. godine.

Njezin prvi dugometražni film The Girl iz 1968. godine prvi je mađarski dugometražni film kojeg je režirala žena. To je priča o djevojci odrasloj u domu za nezbrinutu djecu, koja kreće u potragu za svojim biološkim roditeljima

Redateljsku karijeru započinje dokumentarnim filmovima od kojih je najpoznatiji Otkucaj srca: uzbudljiv dokumentarni film o operaciji na srcu dječaka. (1961.)

Kada je započinjala karijeru, nije bilo drugih redateljica, kako je sama rekla: takvo zanimanje jednostavno nije bilo prihvatljivo za ženu. Márta je probijala put drugim redateljicama u vrijeme kada su postojali brojni problemi i prepreke za žene u filmskoj industriji. Današnja situacija promijenjena je utoliko što više nije čudno ako se žena bavi redateljskim poslom, no još uvijek postoje višeslojne diskriminacije žena u filmskom svijetu.

Kao počasna gošća ovogišnjeg Pulskog filmskog festivala, upitana je što bi poručila redateljicama danas, te je poručila:

„Živimo u teškim vremenima. Mislim da je jako bitno da se žene redateljice obraćaju svojoj generaciji, da pokažu kako su i one snažne i odlučne. Muškarci gledaju žene na specifičan način; za njih su žene samo lijepe ili samo seksi, no mi žene ipak bolje razumijemo problematiku, mi znamo ono što oni ne znaju o nama“, što nam prenosi portal teklic.hr.

Filmom Adoption (1975.) osvaja Zlatnog medvjeda na filmskom festivalu u Berlinu: Berlinale, te stiče svjetski ugled. Film je to o ženi koja želi dijete sa svojim ljubavnikom, bez ikakvih interesa za brakom. Nakog toga usljedio je provokativan film Devet mjeseci koji prikazuje stvaran porod pred kamerama.

1986. godine snimila je film za UNESCO pod nazivom Ave Maria, a u njemu progovara o patnjama koje proživljavaju žene izbjeglice diljem svijeta; što je po mnogočemu tematika aktualna i u današnje vrijeme.

U filmovima razrađuje tematiku žena koje teže za emancipacijom, problematizira sudbine suvremenih žena svoga doba, a uočljiva je i prožetost elementima suvremenog feminizma. Također, tematizira događaje iz razdoblja mađarskog protustaljinističkog ustanka, i ta politička nota prisutna je u velikoj večini njezinih radova. Vlastita životna iskustva, od samog djetinjstva, uvjetovala su njezin stvaralački opus, te zapravo poslužila kao baza za stvaranje teških intimnih priča, s naglašenom političkom pozadinom. Za većinu filmova koje je snimila bila je nagrađivana na međunarodnim filmskim festivalima.

Često provokativne teme o kojima govori, glasno ukazuju na važne probleme društva, koji se i danas nerijetko stavljaju pod tepih. Márta Mészáros danas slavi 85. rođendan, njezino stvaralaštvo ide dalje i sigurni smo da će itekako biti vrijedno pozornosti.