“Sovereignty is that wafting thread securing the components that make a society. Without that wafting thread, you cannot make a rug. Without that wafting thread, all you have are unjoined, isolated components of a society. Sovereignty runs through the vertical strands and secures the entire pattern. That is the fabric of Native Society.”


Ingrid Washinawatok bila je poznata borkinja za ljudska prava autohtonog stanovništva Amerike. Iako njezino ime u prijevodu znači ‘orao koji leti’, a ptica grabežljivica je bila tradicionalan simbol rata, Ingrid se cijelog života borila za mir. Bila je međunarodno poznata spisateljica, glasnogovornica, edukatorica, aktivistkinja i humanitarka koja je čitav život neumoljivo branila domorodačka prava.

U 14 – oj godini priključila se pokretu za reafirmiranje svog plemena Menominee na razini savezne države. Tri godine poslije, otputovala je u New York kao stažistkinja Međunarodnog pregovaračkog odbora Indijanaca, koji je nadzirao prava Indijanaca na Zapadu. Pomogla je utemeljiti Autohtonu žensku mrežu i radila je za filantropsku organizaciju Fund of the Four Directions, koja ju je 1998. imenovala za izvršnu direktoricu. Istodobno, bila je članica predsjedavajućeg odbora za UN – ovu obljetnicu prvog desetljeća međunarodne borbe za prava autohtonih skupina, kao i Domorodačke inicijative za mir. Koproducirala je dokumentarac “Warrior”, a 1998. godine dobila je nagradu za Indijanku godine od grada New Yorka. Svojim hrabrim, sigurnim i odmjerenim koracima u stvaranju prilika za indijansko stanovništvo, ova mlada, talentirana, nevjerojatno energična i fizički jaka žena stasala je u posvećenu ratnicu za indijanski suverenitet.

O pravima Indijanaca predavala je diljem svijeta zbog čega ju je, 1999. godine, kolumbijska domorodačka zajednica pozvala u pomoć pri osnivanju obrazovnog programa za djecu. Kolumbijske revolucionarne snage poznatije kao FARC, koje su decenijama bile u oružanom sukobu s vladom Kolumbije, otele su Ingrid i dvoje njenih kolega, Lahe’ena’eu Gay i Terencea Freitasa, pri povratku s misije. Svo troje ubijeno je tjedan dana nakon otmice: njihova izmučena tijela pronađena su na granici s Venezuelom, vezanih očiju i s prostrijelnom ranom glave.

U znak poštovanja, sprovod je održan u skladu s indijanskim običajima s komemoracijom u katedrali sv. Ivana Božanskog u New Yorku. Otprilike 500 ljudi poredalo se duž Broadwaya kako bi odalo počast ovoj strašnoj ženi. Memorijalnoj misi ove filantropkinje, koja je nastojala revitalizirati indijanski jezik i kulturu, godišnje prisustvuje stotine Indijanaca iz cijeloga svijeta. Njezin muž, Ali El – Issa, osnovao je Zakladu za mir, pravdu i suverenitet kako bi nastavio borbu za prava domorodačkog stanovništva.