Ženstvenost se koristi kao kompliment, daje naslutiti nešto pozitivno, nešto čemu bi žena trebala težiti, no češće ženstvenost je iskrivljen pojam. Kalup oblikovan medijima, površna, isprekidana i ograničena slika onog što žena može biti, onog što ona jest.

Inspirirani šturim ženskim časopisima koji nameću ideju ženstvenosti i uvjeravaju generacije djevojaka kako se trebaju promijeniti kako bi se uklopile, kako bi bile vrijedne, dvoje programera Lea Schoenfelder i Peter Lu 2012. napravili su igru  Perfect Woman. Igra je ironičan komentar na ovu vrstu preskriptivnog načina življenja, a koristi neprirodno i neugodno izvijanje i poziranje kao mehanizam igre te sredstvo izražavanja.

Cilj igre je izgraditi vlastitu savršenu ženu. Tijekom sedam različitih faza života potrebno je donijeti važne odluke te ih zatim proživjeti i vidjeti kamo vode. Mehanizam igre svodi se na sinkronizaciju vlastitih pokreta s pokretima žene na zaslonu. Preciznost izvođenja i odluke utječu na opcije koje se nude u budućnosti. Što su životne odluke teže to su poze zahtjevnije i sramotnije. Svrha je da osoba osjeti nespretnost, neugodu, neprilagođenost koja je naplata pokušaja uklapanja u tuđi okvir.

Postoji mnogo uloga u društvu koje žena preuzima, uloga koje naglašavaju različite aspekte nje, obitelj, karijeru, iskustvo, seks i mnoge druge; no sve to nikako ne može biti dovoljno da se okarakterizira dubina i složenost života žene. ‘Običan’ život, život po pravilima, život ‘za sve’, površan život koji se čini toliko nezamisliv, ali opet upravo on nudi iskustvo potrebno za razumijevanje samih sebe, društva i svijeta u kojem živimo.

Autor na web stranici kotaku.com navodi kako mu nije bilo jasno zašto je igra o ‘savršenoj ženi’ kad se toliko malo radi o specifično ‘ženskim’ stvarima, izuzev avatara koji su žene. Napominje kako je upravo to to što daje dubinu i pruža fokus na igru kao društveni komentar. Životne odluke koje donose žene uključuju nisu rodno ekskluzivne, iako, za žene, odluke često zahtjevaju usklađivanje više toga odjednom: ljepotu, majčinstvo, karijeru, zavodljivost. Kako se savršena žena pomiče linearno tijekom vremena, fokusirajući se na jednu odluku te odmah prelazeći na drugu osvrće se na često pitanje može li žena ‘imati sve’. Očekuje se kako bi savršena žena trebala spretno balansirati karijeru, obitelj, izgled i raspoloženje, a ukoliko ne uspije opravadno je osuđivati je.

Iako se poruka igre nije baš jasno zamrsila oko mehanizma igre, metafora je očita, a odnosi se na borbu žena sa ženskim stereotipima. Jedan od primjera jest afera Monice Lewinsky s Billom Clintonom. Greška koja je obilježila njen život te joj i desetljeće kasnije onemogućila da pronađe posao; ista greška koja za njega nije nosila nikakve posljedice.

Perfect Woman služi slavlju raznolikosti i odabira, a ne osuđivanju konformizam. Autori igre nadaju se proširiti svoju filozofiju izvan igre te da će igra poslužiti kao medij za promicanje prihvaćanja i razumijevanja, za osobni rast, jačanje zajedništva i ljubavi.