Gloria Evangelina Anzaldúa je ostala zapamćena kao  feministkinja, aktivistica te teoretičarka kulture posebno usmjerena na Chicano pokret  i Chicana feminizam koji se bavi identitetom osoba meksičko-američkog podrijetla. Njeno najpoznatije djelo je Borderlands/La frontera: The New Mestiza u kojem poluautobiografski progovara o odrastanju na Meksičko-teksaškoj granici i osjećaju socijalne i kulturalne marginalizacije.

Anzaldúa je rođena 26. rujna 1942. u Rio Grande Valleyju na jugu Texasa kao najstarije od četvero djece u obitelji meksičko-američkih farmera. Zbog rijetkog endokrinološkog poremećaja je ušla u prijevremeni pubertet, a počela je krvariti već s tri mjeseca. To, uz konstantno maltretiranje u djetinjstvu zbog meksičkog podrijetla u školi, je stvorilo s vremenom empatiju prema svim drugim autsajderima i potaknulo njen rad vezan uz socijalnu jednakost te želju za pisanjem radova koji bi stvarali inkluzivne zajednice.

Zbog financijskih poteškoća morala je uz studiranje engleskoga jezika paralelno i raditi. Nakon dobivanja prvostupničke diplome nekoliko je godina radila u sustavu javnog školstva poučavajući engleski i boreći se protiv rasizma i segregacije koji su bili sveprisutni. 1972. je magistrirala na engleskom jeziku i edukaciji. Anzaldúa je ubrzo shvatila kako joj posao ne omogućuje da radi sistematske promjene u društvu kojima je težila niti joj ostaje dovoljno vremena za kreativno pisanje kojim se počela baviti pa se vratila na sveučilište i upisala doktorski studij komparativne književnosti. Nakon toga započinje njeno ozbiljnije intelektualno djelovanje.

Svijet koji stvaram pisanjem nadomješta sve ono što mi stvarni svijet ne pruža.

Njeno najznačajnije djelo je Borderlands/La Frontera: The New Mestiza objavljeno 1987. godine. To je poluautobiografsko djelo koje uključuje prozu i poeziju koja opisuje nevidljive granice koje postoje između Latinosa i nelatinosa, muškaraca i žena, hetero i homoseksualnih osoba te brojnih drugih grupa koje zapadni  svijet, opterećen binarnim sustavom, suprotstavlja.   Eseji i poezija su tematski povezani  fokusom na iskustvo  života na granici koje je obrađeno iz povijesne i osobne perspektive.  Nazivajući se novom mestizom  Anzaldúa pokušava odbaciti rod i seksualne granice te stvoriti novi višestruki identitet – njena lezbijska priroda sadrži tragove muškog i ženskog identiteta, a njena kultura je mješavina kultura i rasa. Djelo je pisala na engleskom i na španjolskom kako bi dodatno naglasila višekulturalni identitet mestize te stvorila frustraciju nebilingvalnim čitateljima, kako bi shvatili njenu frustraciju koju je osjećala odrastajući u nerazumijevanju okoline.

Bila je i suurednica feminističke antologije  The Bridge Called My Back: Writings by Radical Women of Colour. To je skup eseja koji istražuju feminističku revoluciju iz perspektive nebjelkinja (u hrvatskome nemamo dobar adekvat za termin people of colour) i ključne teme su one kulturalne, klasne i seksualne. Za tu publikaciju osvojila je američku književnu nagradu Before Columbus Foundationa.

Gloria Anzaldúa umrla je u 15. svibnja 2004. od komplikacija vezanih uz dijabetes. U vrijeme smrti  je radila na disertaciji koja joj je trebala donijeti doktorat iz književnosti, a za koju je nagrađena posthumno iduće godine.

Njen rad ostao je značajan za Chicano kulturalnu teoriju, feminističke studije i kulturalne studije općenito.