Trigger Warning: seksualno zlostavljanje, fizičko nasilje, nasilje u obitelji

Nadam se da mi u budućnosti nećeš servirati samo krumpir i jaja je, uz vrlo veliku dozu sarkazma, prvoklasna seksistička izjava koje se svim ženama, ne samo našim protagonistkinjama, serviraju na stol u različitim pakiranjima, a palestinska redateljica filma Bar Bahar / In Between Maysaloun Hamoud odlučila nam je za večeru na projekciji svog filma na Zagreb Film Festivalu tostirati sve takve istovjetne izjave koje je pokupila od muškaraca iz svoje neposredne okoline pritom nam predstavljajući kao glavno jelo tri heroine koje su nam ubrzo preko platna postale najboljim prijateljicama.

O odličnosti produkcije i redateljske ruke govore i anegdote s kojima se sigurno velik dio publike tijekom projekcije mogao poistovjetiti. Tijekom scene u kojoj su se naše heroine odlučile suočiti sa silovateljem svoje prijateljice i religioznim lihvarom natjeravši ga u škripac, ujedinjene žene u publici počele su dobacivati komentare I, što ćeš sad?, Sad ti više nije smiješno?, Jedva čekam da se jadnik sad pokuša izvući, tipično! što je savršeno reprezentiralo sinergiju cijele publike u izražavanju solidarnosti prema ženama koje su primorano bile u takvoj situaciji. Uz hihot, pljesak, tišinu i komentare publika je punila dvoranu raznim iskazima potpore jer su se sigurno u publici našle/i osobe koje/i su se same/i našle/i barem jednom u životu u koži protagonistkinja što je ujedno nažalost i poražavajuća činjenica. S takvom dinamičnom reakcijom publike možemo samo kazati da je redateljica uspjela u svom naumu i u svojoj viziji jer nas je sve u dvorani uspješno ujedinila u borbi protiv patrijarhalnih vlastodržaca.

inbetween_07

Film se otvara scenom gdje muslimanska majka svojoj kćeri otkriva osnovne teoreme patrijarhata i kako podleći krotiteljima autonomije tijela žena – kuhaj za muža, budi mu vjerna, slušaj ga, zadigni mu spavaćicu kad on hoće neki su od osnovnih imperativa koje je, čini se, već majka papagajski ponovila svojoj kćeri koja je, ako zasigurno nije tinjala od radosti zbog dušobrižničkih parola svoje majke, u metafizičkom smislu prešla iz prirodnog u natprirodnog zbog iznimno bolnih trenutaka tijekom depilacije nogu koji su sve nas u publici ostavili pomalo radosnim jer smo shvatile/i da zbog silnih slojeva odjeće zimi možemo uživati u toplini naših sasvim prirodnih i ugodnih dlačica koja su očito još jedna meta naših patrijarhalnih smetala. Takvim snažnim otvorenjem nas je Maysaloun Hamoud uvela u priču svojih palestinskih autsajderica u dramediji koja nas nikako ne štedi ni dramatičnih, ali ni urnebesnih momenata ukalupljenih u koru feminizmom uvjetovanih emancipacijskih trenutaka.

Laila (Mouna Hawa) i Salma (Sana Jammelieh) su cimerice i najbolje prijateljice lišene ikakvih konzervativnih spona izraelsko-palestinskog miljea čiji se životi mijenjaju kada im se u sobu njihove novo vjenčane bivše cimerice jednako tako slobodoumnih svjetonazora useljava njena dijagonalno suprotna, konzervativna sestrična Nour (Shaden Kanboura). Kleš života između odvjetnice-bonvivane Laile, alternativne lezbijske DJ-ice i samoinicijativno titulirane komunistkinje Salme i tradicionalno odgojene, povučene Nour čini se isprva kao velika prepreka zbog njihovih ideoloških razlika, no tijekom filma one se sestrinski združuju, premošćuju razlike i potiču jedna drugu na rast i razumijevanje svojih korijena odlikujući film pravim feminističkim duhom u kojem sestrinstvo nadvladava suvremeni patrijarhalni leksik u obliku konkurentnosti i kompetitivnosti. Osim brazde među mišljenjima koja ih udaljava jedna od druge, žene se također susreću i s odbačenošću od društva zbog njihovog stila života i odupiranju opresiji patrijarhalnim zadiranjem u njihov intimni život. Tu se pak kod Laile patrijarhat manifestira u odnosu s njenim dečkom koji želi staviti veto na njene strastvene pušačke navike i party girl identitet želeći je pritom pretvoriti u savršenu kućanicu, kod Salme se manifestira u obiteljskom raskolu zbog njene seksualne orijentacije kojoj svaki tjedan na vrata kuca novi zaručnik kako bi je domestificirao, a kod Nour se to manifestira u sukobu s ugovorenim zaručnikom koji joj nameće njene životne odluke te joj fizički naudi ne bi li sve bilo po njegovom i ne bi li on ostao zadovoljen. U pozadini njihovih priča zrcali se i geopolitička situacija Tel Aviva i prepletenost njihovih života s netrpeljivošću izraelskog i palestinskog stanovništva koji u fragmentima dočaravaju kompleksnost bivanja osuvremenjene žene koje svakodnevno pljuju religiji i tradiciji te njihovim premisama u lice.

in_between_18-860

Usprkos tome, ostaju hrabre i suočavaju se sa svakodnevnim neprilikama tako da zajedno udruženim snagama se suprotstavljaju muškarcima koji ih potlače zbog njihove rodne oznake ili kulture. Salma traži novi posao nakon što joj njen šef dobaci da bi njen arapski mogao zastrašiti kupce koji su došli u miru uživati u svom obroku, Laila samopouzdano sklapa sudske nagodbe izvan sudskih klupa i pritom flerta sa svojim kolegom Židovom, a Nour se odlučuje prepustiti čarima suvremene glazbe i plesa te zapali pokoju večeru svom zaručniku. Takvi subverzivni činovi iz njihovih očišta prepuštaju gledateljstvu da i same/i pronađu svoj način otpora, bila to zagorena večera ili retributivan čin mobile vulgusu njihovog društva. Facit filma zaista je staviti po stranu naše razlike i pronaći zajedničke čimbenike kako bismo mogle/i zajedničkim maršem izboriti za pravo žena i da postanemo cjelovit komad društva, bez pretenzija i apologetizacije seksističkog i šovinističkog dijela društva. Sestrinstvo je snažno izrekla je feministkinja bell hooks, a upravo u ovom majstorskom kinematografskom djelu koji spaja intersekciju etniciteta, vjere, seksualnosti i roda vidimo i zašto je tome tako. Uz odličan vizualni aranžman, iznimnu glumačku postavu, dragulje izraelsko-palestinske glazbene scene, uvid u kulturna obilježja nevidljivih skupina i inkluzije LGBTIQ+ likova i pitanja, osjećajmo se dovoljno nadahnutima da svojim muževima već večeras zagorimo večeru i odemo pogledati ovaj film u kinima ili iz u toplini svojih domova koje/i smo očistile/i gorskim kamenjem u prevenciji protiv negativnih patrijarhalnih energija.