‘Nismo imali pilota, ni muškaraca ni žena, a znala sam da rasa treba predstavnika. Odlučila sam da je moja dužnost da riskiram svoj život i naučim letjeti’, rekla je 1921. godine Bessie Coleman, prva afroamerička pilotkinja.
Elizabeth Bessie Coleman rođena je 26. siječnja 1892. godine u Atlanti, Texasu, jedna od trinaestoro djece siromašnih farmera.
Bessieno djetinjstvo bilo je tipično za ‘duboki jug’ s početka dvadesetog stoljeća. Majka Susan i otac George prva su generacija Afroamerikanaca koja se rađa u slobodi nakon ukidanja ropstva 1865. godine završetkom Američkog građanskog rata. Usprkos slobodi, potomci robova na jugu žive u krajnjem siromaštvu i oskudici, bez osnovne materijalne sigurnosti, znanja i iskustva izvan granica izrabljivačkog plantažnog sistema. Većina ih preživljava kao napoličari, farmeri koji obrađuju zemlju u zamjenu za polovicu uroda, nerijetko i na farmama na kojima su radili kao robovi. Tako i Bessiena cijela obitelj radi u poljima pamuka dok ih otac George, podrijetlom Cherokee, ne napušta kako bi se vratio na rezervat u Oklahomi.
Bessie svejedno uspješno završava svih osam razreda osnovne škole u jednosobnoj baraci, kilometrima udaljenoj od svoje kuće kao najbolja učenica u generaciji, dok istovremeno pomaže obitelji radeći kao pralja. Od sakupljenog novca odlazi na crnački koledž Langston u Oklahomi, gdje studira samo jedan semestar prije nego joj ponestaje novaca i vraća se u Texas.
Eri poslijeratne rekonstrukcije uslijedilo je više od pola stoljeća gotovo apartheidnog sustava rasne segregacije (ukinut tek 1965. godine presudom Brown v. Board of Education). Doktrinom ‘odvojeni, ali jednaki‘, crnci su uklonjeni iz javnog i političkog života, ustanova i institucija bijele Amerike, sve od škola, knjižnica, bolnica pa do vojske i mjesta rada. S dvadeset i tri godine, Bessie napušta jug i pridružuje se braći u Chicagu, na liberalnijem, industrijskom sjeveru. Djeca obitelji Coleman tako su jedni od milijuna crnaca koji za vrijeme Prve velike migracije bježe od truleži rasizma i konstantnih prijetnji bijelih supremacističkih grupa.
Bessie završava kozmetičku školu i radi kao manikerka. Slušajući priče svojeg brata, veterana Prvog svjetskog rata, postaje fascinirana letenjem. Sama ideja crne pilotkinje tada je nezamisliva i vrata svih avijatičarskih škola ostaju joj čvrsto zatvorena. Srećom, Bessie upoznaje Roberta Abbota, osnivača i izdavača crnačkih novina The Chicago Defender, koji joj predlaže da uz njegovo pokroviteljstvo okuša sreću u francuskim školama avijacije. Uz dva posla, Bessie uči francuski i 1919. godine putuje u Francusku gdje se u poznatoj školi braće Caudron specijalizira za kaskadersko letenje i skakanje s padobranom.
Nakon samo sedam mjeseci, Bessie postaje prva žena afroameričkog i domorodačkog podrijetla sa međunarodnom pilotskom dozvolom.
U sljedećih nekoliko godina dodatno se školuje u Nizozemskoj i Njemačkoj i po povratku u SAD 1922. godine prvi put nastupa na avijatičarskom spektaklu u New Yorku posvećenom afroameričkim veteranima iz Prvog svjetskog rata. U sljedeće tri godine Queen Bess, the Daredevil Aviatrix, kako ju prozivaju crnački mediji, vrtoglavim akrobacijama u zraku oduševljava publike diljem zemlje.
Kroz čitavu karijeru također beskompromisno odbija nastupati pred segregiranim publikama i zahtijeva isti ulaz za sve posjetioce. Odustaje i od ponude za ulogu u filmu kada saznaje da bi morala utjeloviti rasistički stereotip siromašne, ignorantne crnkinje.
Njezina misija jedna je i jasna: otvoriti školu koja bi letenju podučavala sve željne kandidate, bez obzira na njihovu rasu ili rod. Kako bi sakupila novac, otvara kozmetički salon na Floridi i drži predavanja u školama i crkvama.
Nažalost, Bessie neće doživjeti otvorenje svoje škole. 30. travnja 1926. godine, ona i njezin mehaničar pogibaju u Jacksonvilleu tijekom rutinske probe zbog kvara na tek kupljenom avionu. Bessie u Chicagu ispraća deset tisuća obožavatelja, a još godinama kasnije na dan njezine smrti pilotkinje i piloti prelijeću groblje Lincoln i zasipaju ga cvijećem.
Prvi Bessie Coleman Aero Club za Afroamerikance otvara se već 1930. godine, a 2002. godine upisana je u National Women’s Hall of Fame u New Yorku. U samo nekoliko godina Bessie je ostvarila nezamislivo.
