„Uvijek mi je zanimljivo kako se ljudi uzbude čim u pjesmi iskoristim riječ tampon. Čemu tolika kontroveznost?“
Ani DiFranco američka je glazbenica, kompozitorica, pjesnikinja, poslovna žena te politički aktivna feministkinja.
Rođena je 23.9.1970., a već je s navršenih devet godina počela izvoditi obrade Beatlesa u lokalnim barovima te nastupati na ulici sa svojim učiteljem gitare, Michaelom Meldrumom. Od 14-te je godine počela pisati vlastite pjesme i javno ih izvoditi u barovima i kafićima. Maturirala je na Akademiji za vizualnu i izvedbenu umjetnost s 16 godina, a već je s 15 godina napustila roditeljski dom, nakon što je dobila status emancipirane maloljetnice. O njenoj se obitelji vrlo malo zna, no u jednom je intervjuu izjavila kako je njezina obitelj bila vrlo nesretna. Nakon srednje škole upisala je Buffalo State College.
1989., sa svega 18 godina, osnovala je vlastitu izdavačku kuću, Righteous Babe Records.
Od najranijih dana svoje karijere, Ani DiFranco je sudjelovala u mnogim socijalnim i političkim pokretima. Održavala je koncerte u dobrotvorne svrhe, držala govore u svrhu borbe za ženska seksualna i reproduktivna prava, te demarginalizaciju gay populacije.
DiFranco se identificira kao biseksualka i napisala je nekolicinu pjesama o seksu sa ženama i muškarcima. Pjesmom In or Out problematizira to što i muškarci i žene propitkuju njenu biseksualnost.
Popularnost joj je posebno rasla 90-ih godina. Počela je koncerte održavati u većim prostorima po cijelome svijetu i privukla je internacionalnu pažnju medija. Njezina ironična obrada pjesme Wishin’ and Hopin’ pojavila se 1997. na uvodnoj špici filma Moj najbolji prijatelj se ženi. Gostovala je i u Foxovoj humorističnoj animiranoj seriji King of the Hill, u kojoj se glas posudila učiteljici gitare i feministkinji Emily.
„Moja ideja feminizma je samoodređenje s neodređenim granicama; svaka žena ima pravo biti ono što jest i raditi što želi.“
Rad izdavačke kuće RBR rasplamsao se 1999., stoga su počeli zastupati i druge autore/ice, kao što su: Sekou Sundiata, Michael Meldrum, Bitch and Animal, That One Guy, Sara Lee
11. rujna 2001. DiFranco je bila na Manhattanu, a kasnije je napisala pjesmu Self Evidentu kojoj je progovorila o svom iskustvu. Pjesma je uključena u knjigu It’s a Free Country: Personal Freedom in America After September 11.
Iako je većina njezinih pjesama autobiografskih, često su usmjerene politici. Mnogo pjesama je usmjereno na goruće socijalne probleme, kao što su: rasizam, seksizam, seksualno zlostavljanje, homofobiju, reproduktivna prava, siromaštvo i rat.
„Osobno nisam religiozna osoba. Ateistkinja sam. Mogu shvatiti vrijednost koju religija ima u ljudskim životima, no institucionalne religije su vrlo problematične.“
DiFranco je četiri puta bila nominirana za nagradu Grammy, a dobila ju je 2003. za pjesmu Evolve.
Posjetila je Burmu 2004. godine kako bi naučila više o burmanskom pokretu otpora i pomogla u borbi za demokraciju. Njena pjesma In The Way, zajedno s CD-om For the Lady, donirani su US kampanji za Burmu.
Tijekom predsjedničkih izbora iste godine, otvoreno je podržala liberalnog, antiratnog demokrata, Dennisa Kucinicha. Čak je turneju nazvala Vote, Dammit (Glasuj, k vragu) te ju iskoristila kako bi ohrabrivala publiku da izađu na izbore.
Kad je 2005. uragan devastirao New Orleans, preko web stranice The Righteous Babe Store sakupila je čak 47 500 dolara za pomoć tamošnjim glazbenicima da kupe nove instrumente. Na konferenciji Nacionalne organizacije žena 2006., primila je nagradu Hrabra žena.
Ani DiFranco, inspirativna heroina 90-ih, ostala je uvijek vjerna sebi i svojim idealima.
„Radije bih da se mogu pogledati u ogledalo, nego bila bogata i popularna.“
